IMOTSKI – Suvremeni način života nameće mladima potrebu ostvarivanja mnogih ciljeva.

Razmišljajući o budućnosti, mladi danas prvenstveno misle na materijalne i praktične stvari: hoće li ikada naći redoviti posao koji je ujedno i dobro plaćen, hoće li uspješno riješiti svoje egzistencijalne probleme kako bi osigurali svoju budućnost te ostatak svog života proživjeli ”ugodno i lagodno”…

Vjerujem da ćete se složit sa mnom kad kažem da su mogućnosti da se to ostvari u našem malom gradu veoma male, skoro pa nikakve…

Nije da sam jedan od onih pesimista koji tvrde da budućnosti uopće nema, ali ako se osvrnemo na ne baš sjajnu i neperspektivnu situaciju u zemlji, vrijedit će ona mudra stara izreka ”Gdje ima dima ima i vatre”…

Imotski – naš mali grad pun prirodnih ljepota i svojih posebnosti. Ali što jedan takav grad bez industrijskih zona (a time i više radnih mjesta) i bez visokih obrazovnih institucija može pružiti svojoj mladeži?! Sigurna sam da svi želimo našim mladima i nakon srednje škole omogućiti nastavak školovanja u vlastitom gradu! To bi sigurno bar jedan dio mladih ”zadržalo” kod kuće, a sve veća prisutnost mlade i obrazovane elite bila bi prvi korak u stvaranju preduvjeta za daljni razvoj našeg grada.

Pa zašto onda ne otvoriti takve institucije i/ili sagraditi industrijske zone?

Mladi su se danas toliko pasivizirali da se čovjek slobodno može upitati zašto, kako i kada? Od kada su to mladi ljudi pasivni…??? Jednostavno! Oni nemaju zaposlenja, novca još manje, nisu motivirani, žele više aktivnosti u društvu, ali kad bi i bili aktivniji, možda se puno toga i ne bi promijenilo… Mladi jednostavno nemaju gdje realizirati svoje ideje, stečeno znanje, sposobnosti…I eto, odmah je tu i problematika tzv. ”odljeva mozgova” koja je, iako još uvijek nečujna, definitivno pogodila i Hrvatsku (a tek Imotski…). Ona nam pokazuje kako mladi ljudi odlaze u potrazi za slobodnim tržištem rada gdje će se cijeniti njihove sposobnosti i stečeno znanje.

Podaci Svjetske banke pokazuju kako svaki treći građanin Hrvatske s diplomom živi u inozemstvu, a sa stopom migracije od 29,4 % Hrvatska je zauzela prvo mjesto u Europi po odlasku obrazovanih ljudi.

Htjeli mi to sebi priznati ili ne, realnost je takva. I nije čak ni toliki problem što mladi ljudi odlaze, veći je problem što se ne vraćaju.

S pravom se pitamo ”Kakva budućnost očekuje našu mladež?”

Možda je vrijeme da mijenjamo sliku našeg grada i probudimo ”uspavani” duh naših ulica…

Ni Rim nije sagrađen u dva dana!!!

Ovaj članak je napisan 7.3.2009….Drži li vodu i danas, procijenite sami!

Piše: Mateja Nenadić